Hrvatska nogometna legenda Davor Šuker u razgovoru za FIFA-u prisjetio se povijesnog nastupa reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998. godine, ali i iznio svoja očekivanja uoči nadolazećeg turnira 2026

Prisjećajući se Francuske ’98., Šuker je istaknuo kako to za njega nije bio samo turnir, nego jedno od najvažnijih razdoblja u životu. Naglasio je zajedništvo u svlačionici, veliko samopouzdanje momčadi i činjenicu da je tada mlada hrvatska država prvi put stajala pred svijetom na tako velikoj pozornici.

Hrvatska je natjecanje otvorila pobjedom protiv Jamajke, a već tada bilo je jasno da momčad ne namjerava ostati samo prolaznik. Kako je turnir odmicao, raslo je i samopouzdanje, a vrhunac je stigao u četvrtfinalu kada su uvjerljivo svladali Njemačku rezultatom 3:0, u jednoj od najznačajnijih utakmica u povijesti hrvatskog nogometa.

U polufinalu ih je zaustavila domaća Francuska, koja je nakon preokreta slavila 2:1, no brončana medalja za Hrvatsku imala je gotovo zlatni sjaj. Šuker je turnir završio kao najbolji strijelac sa šest pogodaka, ispred brojnih svjetskih zvijezda, što je dodatno učvrstilo njegov status jednog od najboljih napadača tog vremena.

Istaknuo je kako mu individualno priznanje nikada nije bilo važnije od uspjeha reprezentacije, naglasivši da je svaki njegov pogodak bio posvećen Hrvatskoj.

Nakon igračke karijere, Šuker je nastavio djelovati u nogometu kao predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, tijekom čijeg mandata je reprezentacija ostvarila još jedan povijesni uspjeh plasmanom u finale Svjetskog prvenstva 2018.

Govoreći o današnjoj reprezentaciji, naglasio je kako Hrvatska više nije iznenađenje na velikim natjecanjima, već momčad s kontinuitetom vrhunskih rezultata. Kao glavne favorite za naslov na Svjetskom prvenstvu 2026. vidi Francusku, Argentinu, Brazil i Englesku, ali ističe kako Hrvatska ima pravo vjerovati u najviše ciljeve.

Također je otkrio kako živi u San Diegu u Kaliforniji i s nestrpljenjem iščekuje Svjetsko prvenstvo 2026. koje se održava u SAD-u, Meksiku i Kanadi

Zaključio je kako današnja generacija na velika natjecanja ne odlazi samo sudjelovati, već s jasnom ambicijom borbe za trofej, što potvrđuju i rezultati s posljednja dva svjetska prvenstva.